Monthly Archives lipanj 2011

Sto burnih godina naše tete Berte Milivončić

30. lipnja 2011.
/ / /
Comments Closed
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

SLIKA: Gospođe Bernardica Milivončić i Marija Kužatko 2011. godine na Čiovu

Ova godina je u znaku obilježavanja i proslavljanja stote godišnjice rođenja naše tete Berte, kako je iz milja zovemo.

Rođena je u Varešu 12. veljače 1911 god., koji je jako voljela, no život je odredio drugačiji put. Još u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, njezin muž, intelektualac i profesor je kao Hrvat upućen u selo gdje je preuzeo ulogu seoskog učitelja. Tako je počeo njihov trnoviti životni put.

U lijepom , skladnom, katoličkom braku dobili su dva sina Krešimira, Braniboja i danas su obojica također intelektualci.
1941. god. se vračaju se u svoj voljeni Vareš. No 1945. dolaskom nove vlasti odmah nakon oslobođenju njezinog supruga Vinka pozivaju na informativni razgovor koji traje do danas. Naša teta Berta ostaje s svoja dva sina ali se ne miri s nestankom svog voljenog supruga i oca svoje maloljetne djece i započinje potragu. Obilazila je naša teta Berta zatvore i ustanove Titove Jugoslavije. Odgovor je uvijek bio isti »Nalazi se u nekom od logora«, gdje su smješteni zarobljeni učesnici križnih puta.

I tako naša teta Berta obilazi redom logore dok je djecu čuvaju sestre. Kad se već dobro nahodala rekoše njoj »Ma on ti je pobjegao u križare« i tako naša neumorna teta Berta nastavi tragati. Nije još dugo tragala jer sada i nju optužiše da pomaže »križare« i osudiše je na višegodišnju robiju koju izdržla u Sarajevu. Naša teta Berta je znala lijepo šiti što joj je tijekom robije pomoglo jer su njoj u zatvor donosile na šivanje mnoge drugarice tadašnjih rukovodioca. Vrijeme prolazi i naša teta Berta dođe svojoj kuči i ponovno ugleda i zagrli svoje sinove Krešimira i Branimira kao i svoje sestre koje su pazile njezine sinove.

Djeca su rasla i počela studirati, stariji sin medicinu, a mlađi strojarstvo.

Teti Berti sreća nije suđena i već 1959. godine sina Krešimira, koji je bio apsolvent na medicini, UDBA odvodi i zatvara u isti zatvor gdije je godine provodila i njegova mama.
U Sarajevskom centralnom zatvoru (CZ), nakon završene istrage, gdje mu ništa nije dokazano, osuđuju ga na administrativnu kaznu od dvije godine tz. »UPUČIVANJE U ODREĐENO MIJESTO BORAVKA« To mjesto bio je Otok Sveti Grgur ili poznatiji kao Hrvatski Gulag.

Ondje sam se upoznao dr. Krešimira Mlivončića i njegovu mamu koju sam prvi put vidio na daljinu tijekom jednog posjeta. Robija nas je sve upoznala i zbližila. Hvala Bogu sada smo kao jedna velika obitelj. Teta Berta je sa svojim sinovima obilazila mnoga grobišta Hrvata, polagala cvijeće i palila svijeće jer nije znala gdje je njezin voljeni muž i otac njezine djece. Kad su obilazili groblja u Sloveniji pozvali su i mene da možemo to zajedno obaviti.

Prije par nekoliko godina primili su informaciju da je Vinko Milivončić, zajedno s većom grupm, odmah nakon odvođenja likvidiran i bačen s Crvene stijene u Kiseljaku kod Sarajevu.

Danas teta Berta živi u Njemačkoj s svojim sinovima, snahama, unučadi i praunučadi. Proslavila je svoj stoti rođendan okružena ljubavlju najdražih, a zatim došla zapaliti svijeću u Kiseljak. Nakon toga otišla je nastaviti s svojim prijateljima slaviti svoj rođendan na Čiovo gdje je posjećuju mnogi prijatelji poput moje supruga Marije.

 

Na Čiovu u lipnju 2011.,

Želimir Kužatko

... Čitaj dalje!!! ...