Author Archives

Maribor – Grobište u Tezenskoj šumi

3. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Kod Bleiburga zarobljenu hrvatsku vojsku i civile Jugoslovenska armija je odvela do Maribora. Nekoliko tisuća (točan broj nije poznat) je ubijeno u protutenskovskom rovu  u Tezenskoj šumi a preostale natjerala na “križni put” u druge jugoslovenske republike.

Između 7. travnja i 22. lipnja 1990. u vrijeme gradnje autoceste otkopano je 70 m nekadašnjeg od 4 do 6 m širokog i do 3,5 m dubokog protutenkovskog rova.

tezno_eshumacije_snimak_iz_zraka

SLIKA – Snimak mjesta iskopa iz zraka (ekshumacija 1999.)

... Čitaj dalje!!! ...

Odnos Republike Hrvatske do svojih ubijenih građana u Sloveniji nakon 1945.

2. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Neratificirani bilateralni sporazum s Republikom Slovenijom

U ime Hrvatske Vlade 2008. godine je kao ministrica Jadranka Kosor potpisala bilateralni Sporazum između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uređenju vojnih groblja kojega je slovenski parlament ratificirao 2012. godine Objava Zakona o ratifikaciji sporazuma između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o o uređenju vojnih grobišta u Uradnom listu RS (BHRUVG)

Po dostupnim podatcima Hrvatski Sabor nikad nije ratificirao bilateralni sporazum s R Slovenijom i tako postavio zakonski okvir i preduvjet za konačno zbrinjavanje posmrtnih ostataka. Umjesto toga je Sabor 2012. usvojio Zakon o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava drugog svjetskog rata i posljeratnog razdoblja koji je stupio na  snagu 01.01.2013. i u kojem zadaje Vladi RH obavezu uspostave i imenovanje članova povjerenstva. Vlada donosi Odluku o povjerenstvu za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava drugog svjetskog rata i groblja posljeratnog razdoblja kojemu se prepušta iniciativu i od kojega se očekuje sudjelovanje u pripremi i provođenju međudržavnih ugovora.

O namjeri tadašnje Vlade ne treba puno dvoumiti jer je evidentna iz samog naziva i sastava povjerenstva. Naime iz popisa predvidjenih na osnovu popisa može primjetiti da su žrtve i njihovi potomci marginalizirani (1 domobranske udruge, 1 Hrvatske biskupske konferencije) a sam naziv povjerenstva govori da je njegov cilj relativizacija zbog njegovog prevelikog djelokruga djelovanja.

... Čitaj dalje!!! ...

Alojzij Pavel Florjančič: POVOJNA GROBIŠČA V CRNGROBU (hrvatski jezik)

1. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Alojzij Pavel Florjančič
POSLJERATNA GROBIŠTA U CRNGROBU[1]

Slovenija ostaje među rjetkim evropskim državama,
u kojima broj svih žrtava Drugog svjestskog rata
i zbog njega još nije konačno određeno.
M. Šorn, T. Tominšek Rihtar[2].

Sažetak

Na području Škofja Loke je dosad evidentirano dvanaest masovnih grobišta posljeratnih likvidacija bez suđenja. Od svih njih je samo djelomično istražen komplesk grobnica u Crngrobu. On se nalazi  u Balantovem smrečju (Balantova šuma smreka), blizu Rdečega znamenja (Crveno obilježje) uz cestu koja vodi od hodočasniške crkve Marijinoga navještenja prema Škofja Loci. V četiri zatrpana krška ponora i u više iskopanih jama ili zatrpanih udubina se nalazi za sada još neodređen broj posmrtnih ostataka. Dio njih pripada skupini visokih dužnosnika međuratne hrvatske vlade i vojske koja je brojila nekoliko desetaka članova i njihovih obitelji koje su engleske vojne okupacijske vlasti u Avstriji 18. 5. 1945. vratile jugoslovenskim vlastima u Podrožci (Rosenbach). S njima je bio od 20. do 25. svibnja 1945. likvidiran veći broj hrvatskih civilnih izbjegloca, koji su bili 8. 5. 1945 uhvaćeni na Jesenicama. Pretpostavlja se da su među žrtvama u Crngrobu i hrvatski izbjeglice iz drugih konvoja kao na primjer oni koje su Englezi predali našim vlastima 20. odnosno 21. svibnja 1945. Dogođajima krajem svibnja u Crngrobu pripisuje se i grobište Matjažev brezen ili Flančnk na lokaciji Za Golobež iznad susjednog sela Pevno.

Posljeratne likvidacije uhvaćenih ratnih izbjeglica i repatriranih osoba u Crngrobu svrstava se među najveće jednokratne masovne smrti (op. a. nikad nije bilo ubijeno toliko ljudi u tako kratkom vremenu) na području Škofja Loke u njezinoj povjesti.

Okoliš grobišta u Balantovem smrečju se formalno počeo uređivati 1991. godine da bi 2001. godine bilo označeno s četiri velika drvena križa na betonskim postoljima.
U članku su opisana spomenuta grobišta i s njima povezani događaji. Naš rad odnosno istraživanje smo usmjerili prema rekonstrukciji tedašnjih događanja i djelomično prema ocjeni broja žrtava koja može biti polazište za dalnja istraživanja. Također je predložen i način konačnog uređenja kompleksa grobišta u Crngrobu.

... Čitaj dalje!!! ...

Uredba o zaštiti neuređenih grobišta i grobova vojnih i posljeratnih žrtava (Škofja Loka)

31. svibnja 2016.
/ / /
Comments Closed

HRVATSKI

122. Uredba o zaštiti neuređenih grobišta i grobova vojnih i posljeratnih žrtava (Škofja Loka), stranica 133.

Na osnovu 7. člana uredbe o organizaciji i radu općinske skupštine (Uradni vestnik Gorenjske, broj 14/89) je Skupština općine Škofja Loka na sjednicama društvenopolitičkog vijeća, vijeća udruženog rada i vijeća mjesnih zajednica danom 24.6.1991 usvojila:

UREDBA
o zaštiti neuređenih grobišta i grobova vojnih i posljeratnih žrtava

1. članak

Dosad nepoznata vojna i posljeratna grobišta su pod zaštitom općine Škofja Loka i nedodirljiva su.

... Čitaj dalje!!! ...

Nikola Ćavar – Zašto sudjelujem?

28. svibnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Dragi čitatelji,

vjerojatno se pitate zašto jedna relativno mlada osoba sudjeluje i kako bi neki poznanici rekli “kopa po kostima” umjesto da gleda u budućnost i sanja o modernoj i uređenoj državi blagostanja. Dakako da su mi mnogi savjetovali da se ne trebam ispostavljati jer takvi prvi stradaju. Željka sam povremeno viđao na misnim slavljima u Ljubljani i ostalim aktivnostima naše katoličke misije ali ga u biti nisam poznavao.

S njim me upoznao zajednički poznanik koji nas je spojio jer je znao da sam ja informatičar i Željku bih mogao pomoći s objavama na internetu. Za mene je bila naša suradnja puna izazova jer sam morao u početku objašnjavati najosnovnije stvari poput pozicije tipaka na tastaturi i slično. Zato sam ponekad pomislio što mije to trebalo i kako da ga odbijem. Drago mi je da da to nisam učinio i iz naše “suradnje” se rodilo prijateljstvo koje traje do danas. Suradnju sam namjerno stavio u navodnike zato jer niti Željku niti meni novac nikad nije bio bitan i sve smo radili i radimo zbog naše želje po svjedočenju istine. Naši zajednički početak je bio također i inat pojedincima koji su nastojali prisvojiti Željkov arhiv.

... Čitaj dalje!!! ...

Alojzij Pavel Florjančič – POVOJNA GROBIŠČA V CRNGROBU

28. svibnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Publikacija koja izlazi jednom godišnje čiji izdavač je Muzejsko društvo Škofja Loka i u kojoj je 2001. izdan izvanredan članak o posljeratnim grobištima u Crngrobu i koji je napisan slovenskim jezikom.

Loški razgledi (Škofja Loka : Muzejsko društvo, 1954-)
Povojna grobišča v Crngrobu / Alojzij Pavel Florjančič

Njegov sadržaj možete vidjeti u originalu na http://www.hawlina.com/teksti/Povojna_grobisca_Crngrob.htm

... Čitaj dalje!!! ...

Zahvala Jasenke Polić Biliško nakon hodočašća u Crngrob 2014. godine

25. svibnja 2014.
/ / /
Comments Closed

Već trinaestu godinu dolaze hodočasnici iz Hrvatske u raskošnu crkvu iz 1250.g. Marijina uznesenja u Crngrobu kraj Škofje Loke u Sloveniji, na spomen misu za Hrvate civile, žrtve komunističke ideologije i partizanskog pokolja, nakon završetka II svjetskog rata, u miru.. To malo mjesto simboličnog imena crni grob, prije 68 godine uistinu je za mnoge Hrvate postao crni grob, zadnja postaja njihovog životnog križnog puta. Ovdje su, iako mnogi još djeca, nakon zarobljavanja opljačkani, mučeni i usmrćeni bez suda i suđenja i to tijekom svibnja i lipnja 1945., dakle nakon što je rat već završio…..

... Čitaj dalje!!! ...

Mladina 13 (28.3.2014) – Klemen Košak: Roman Leljak, “samostojni kulturni delavec” (HRVATSKI)

28. ožujka 2014.
/ / /
Comments Closed

Roman Ljeljak, “samostalni radnik u kulturi”

Uzbudljiv život Romana Leljaka, borca protiv zakona o arhivima i arhivskoj građi

mladina-portret-roman-leljak

SLIKA: Roman Leljak i njegov lamborghini diablo u rujnu 1993. U studenom iste godine je automobil u nesreći u potpunosti izgorio.
Leljak je odmah kupio nov automobil iste marke. © Bojan Tomažič

U subotu 6.studenog 1993. godine je u Primorskoj snažno padala kiša. Dvadesetdevetogodišnji Roman Ljeljak koji je s svojim crvenim lamborghini diablom oko podneva vozio po magistralnoj cesti između Divače i Kopra je vozio prebrzo po mokrom kolovozu. Kad je dovezao na Kačiški klanec zanijelo ga u kameni zid (škarpu) i lamborghini se zapalio.

Novine su izvijestile da su osamnaestgodišnju suputnicu teško odzljeđenu odveli u klinički (bolnički) centar ali Leljak danas tvrdi da je bilo ozljeđena tek toliko da je dobila odštetu od osiguranja. “Kad sam je povukao iz zapaljenog vozila da bi oboje ostali živi, napukla joj je ključna kost”, se Leljak dok objašnjava događaj još malo pohvali. Pola milijuna njemačkih maraka vrijedan automobil je potpuno izgorio i Ljeljak od osiguranja nije dobio ništa jer nije bio kasko osiguran.

Tada je bila to jedna od mnogobrojnih vijesti koje su sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća izgradile Ljeljakov glas “poznavatelja ženske ljepote” i “poslovnog čovjeka, koji obično razgovara samo u milijunima DEM”. Danas je drugačije, u životopisu na svojoj internet stranici posljednje 24 godine svoga života kratko opiše samo s nekoliko riječi: “Samostalni radnik u kulturi od 1990. godine.”

Danas je Leljak poznatiji nego prije dva desetljeća i to kao istraživač arhiva koji povremeno diže kaznene prijave protiv nekadašnjih utjecajnih političara, današnjih “stričeva iz pozadine”, i prije svega po tome da u knjigama, na konferencijama za tisak, predavanjima i kao gost u povjerenstava slovenskog parlamenta predstavlja svoje spoznaje o zločinima poslijeratne vlasti i njezinih sigurnosnih organa. Zajedno sa zastupnicom Evom Irgl (SDS) je prvi čovjek kampanje protiv zakona o arhivima i arhivskoj građi.

Deset rečenica dugačak životopis na njegovoj internetskoj stranici doduše započinje s ponosom, s podatkom, da je rođen 21. kolovoza 1964. v hrvatskom Zagorju ocu Rudolfu in majci Milici Belošević, potomcu Stjepana Beloševića, kojemu je 30. siječnja 1635. kralj Ferdinand dodijelio plemićki naziv. Također je napisao da je osnovnu školu završio u Štorama kod Celja, otišao u srednju vojnu školu u Sarajevo i nakon toga u visokoškolski centar na Banjici u Beogradu. S dvadeset godina se zaposlio u Jugoslovenskoj armiji, prvo kao šifrant i nakon toga u njezinoj sigurnosnoj službi.

... Čitaj dalje!!! ...

Bleiburg bez pokroviteljstva Sabora RH – 14.05.2011

14. svibnja 2011.
/ / /
Comments Closed

Da li ovakva izjava povećava “koalicijski potencijal”? Kad je čovjek principijelan onda se ne može svima svidjeti. Kad te svi hvale, to je dobar pokazatelj, da si pogriješio, jer onaj pravi put je uvijek trnovit.

Odnos političara prema žrtvama DSR i poraća svodi se na jeftini populizam i licemjerje gdje su zbog očekivanog mandata u pravilu spremni koalirati i s crnim đavlom ne bi li još 4 godine bili što bliže vatri.

“Politička korektnost” se najljepše odražava u našem odnosu prema žrtvama komunističkog terora koje smo svjesno izbrisali iz popisa državljana i za koje ne vrijede isti zakoni kao i za sve ostale.

Nikola Ćavar.

... Čitaj dalje!!! ...

Predstavljanje knjige Otok Sveti Grgur hrvatski Gulag

28. listopada 2010.
/ / /
Comments Closed

Želimir Kužatko, Otok Sveti Grgur hrvatski Gulag, Zagreb, 2010.

“Nisam povjesničar kao dr. Ivo Goldštajn niti akademik kao Dušan Bilandžić, ja sam samo jedna od žrtava, ali za razliku od njih – ja pišem istinu.” (str. 8.) Među prvim rečenicama koje je Kužatko napisao u ovome svome djelu jest ova. I bio je dosljedan. Iznio je istinu o logoru Sveti Grgur i o komunizmu koju je iskusio na vlastitoj koži. Dotle je živio svoj život.
Pod udar komunističke strahovlade dospio je u Sarajevu. Bio je član Hrvatskog pokreta koji je službeno nastao 1956. Pokretač mu je mr. Tomislav Tonko Vidović. Predstavljao je zapravo podstrek studentskim prosvjedima 1968. i bio preteča Hrvatskom proljeću 1971. Zanimljivo je da je primao nove članove čak i onda kad su bili svjesni da su otkriveni i da će ubrzo doći do uhićenja. Ali su htjeli ostati ljudi, slobodni u svojoj misli kad ne mogu u svome tijelu.

Kužatko navodi da se danas o Svetom Grguru malo zna. Spominje ga se uglavnom kao nenastanjen otok, negdašnju žensku tamnicu i sadašnje županijsko lovište. No, na njemu su bili IBeovci i poslije njih drugi politički uhićenici. Po Kužatku jedan je od razloga taj što se određen broj tamničkog osoblja oženio domorodkinjama pa njima i njihovoj djeci nije drago spominjati što se sve tamo radilo.

Jedan od zanimljivijih uhićenika svakako je Joja Ricov, pjesnik. Kada su Sovjeti upali u Mađarsku, napisao je Marabuntu. Nisu mu htjeli oprostiti tu slobodu duha. Sve što nije bilo u skladu sa službenom istinom moralo je prestati postojati.

Knjiga je lijepo opremljena, pisana usporedno na hrvatskom i engleskom jeziku, te predstavlja značajan pogled u povijest koja nas se i dalje dotiče. Istina, nije ovo nikakvo stručno djelo, nego zapravo spomenar na neke teške dane. Nema mržnje, ali ima svjesnosti kome pripadaš i kojim ti je putem kročiti kroz život.

Miljenko Stojić

... Čitaj dalje!!! ...