Author Archives

Otvoreno pismo predsjedniku Vlade Republike Hrvatske g. Andreju Plenkoviću povodm obilježja poginulim pripadnicima HOS-a

30. kolovoza 2017.
/ / /
Comments Closed

Vlada se ne smije uplitati u povijest i odlučivati o onima koji su bili spremni, spremni su danas i uvijek će biti braniti svoj dom. Ali oni nisu spremni samo na obranu svog doma već i na obranu svih nas od lopova koji rasprodaju naša prirodna bogastva, koji napadaju našu vjeru, ugrožavaju našu slobodu i uništavaju naš nacionalni ponos. Oni su spremni braniti dostojanstvo hrvatskog čovjeka i obitelji gdje je njihov doma samo simbol svih vrijednosti koje se očuvale hrvatski narod kroz čitavu povijest.

Od Milorada Pupavca i njemu slićnih očekujem zalaganje za gašenje podmetnutih požara i otkrivanje nestalih Hrvata u domovinskojm ratu.

Pitanje Spomen paraka Jasenovac se može riješiti na način da se kroz jedan ili više projekata izvrši sondiranje i nakon njega naručii izrada i postavljanje spomenika hrvatskim žrtvama čije dovođenje u Jasenovac s križnog puta je nakon rata 1945. naredio Tito. Njegov cilj je bio omogučiti zadovoljštinu krajiškim Srbima koji su Hrvate zvijerski mučili, silovali i klali. Zgradu u kojoj su vršena silovanja također treba primjereno obilježiti.

Od Vlade Republike Hrvatske očekujem pripremu projekata i njihovu predaju Hrvatskom Saboru kao jedne cjeline koji će tada odlučivati odnosno glasovati o njihovom prihvaćanju.

Ploća poginulim pripadnicima HOSa je izvorna i ne smije se dirati niti je zamjeniti nekim surogatima. Postojeću, izvornu HOSovu ploču u Jasenovcu treba ukljućiti u novi projekat Spomen parka Jasenovac.

Vlade se mijenjanju ali povijest nije vlasništvo pojedinaca i ona ostaje.

Vaša vlada je sastavljena neprirodnom koalicijom i u suprotonosti je s voljom naroda i zbog toga moramo izbjeći mijenjanje spomenika nakon završetka njezinog mandata. U novom projektu također treba preispitati sudbine Srba i Židova koji nisu ubijeni u Jasenovcu i njihova imena su napisana na postojećeme jasenovačkom spomeniku. Neki od njih su ubijeni i na Banjici kod Beogradom ali s se lažima nastojalo uvećati broj stradalih u Jasenovcu i krivnju pripisati isključivo Hrvatima.

Još jednom želim naglasiti da su vlade prolazne a povijest jednog naroda je trajna. Baš zbog toga je naša dužnost ostaviti djeci, generacijama koje dolaze i svijetu nešto zbog ćega će nas cjeniti i poštivati.

Od Vlade Republike Hrvatske očekujem da će svoju pažnju posvetiti akutnim problemima, “todorićima”, hvatanju srpskih diverzanata koje nam šalje Srbija i koji pale naše šume te izradi posebnog zatvora za njih kao što je Jugoslavija učinila na Golom otoku.

Žurno treba provesti lustraciju, ukinuti aboliciju, mijenjati zakone gdje nisu jasni i prije svega iste primjenjivati. Naime kazneni zakon definira čitav niz djela pa povredu ugleda Republike Hrvatske (čl. 349) ali se ne primjenjuje.

Sve što rade Pupavac, Pusić i njihovi istomišljenici nije sloboda govora već organizirani napad na Republiku Hrvatsku i njene stanovnike. Nošenje stranih zastava je provokacija i poziv na strano umješavanje. Napose nošenje jugoslavenske zastave odnosno zastave SR RH je propagiranje zločina i i unošenje zločinačke ideologije koju je svijet osudio.

Za dom spremni!

30.08.2017, logoraš sa otoka Sveti Grgur,

Želimir Kužatko

... Čitaj dalje!!! ...

Postoji li u Hrvatskoj Jože Dežman?

8. srpnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Jože Dežman, slovenski povjesničar, koji potječe iz komunističke obitelji, je vrlo zanimljiv čovjek. Bio je predsjednik slovenske komisije za rješavanje pitanja prikrivenih grobišta (Komisija Vlade Republike Slovenije za reševanje vprašanj prikritih grobišč) i 2012. je preuzeo dužnost direktora Arhiva Republike Slovenije.

Naime jedan od njegovih stričeva Anton Dežman – Tonček je bio:
– prvoborac
– zapovjednik partizanskog bataljuna
– 1943. zapovjednik grupe VOS za područje Jesenica (VOS je prethodnica OZNE u Sloveniji)
– komandant 2. brigabe KNOJ
– narodni heroj
– general

Anton Dežman – Tonček je dakle jedan od organizatora masovnih likvidacija 45′ u Sloveniji

Zanimljiva je izjava Jože Dežmana 2004. godine za dokumentarac TV Slovenija, autora Jože Možina, Zamolčani – Moč preživetja (hrv. Prešućeni – Snaga preživljavanja):

Jedan stric je poginuo 1942., po njemu sam dobio ime,  drugi, Anton Dežman – Tonček, je kasnije proglašen narodnim herojem i generalom. Tonček je kao odgovoran za partizanske likvidacije ljudi u Gorenjskoj dakao na sebe preuzeo veliki teret. Zbog toga je moj dijalog s poviješću na neki način i razgovor s mojim stričevima. Taj razgovor obuhvaća shvaćanje događaja iz perspektive počinitelja i žrtve, prihvaćanje svog strica kojeg se ne odričem i na neki način znači moju sućut i moje kajanje za njegova djela.

Jože Dežman je prije svega povjesničar i kao nitko od nas nije mogao birati roditelje i ostalu rodbinu. Zbog toga je danas nepoželjan u rodnom mjestu Lesce (slovenski savez antifašističkih boraca – ZZB).

Nikola Ćavar.

 

... Čitaj dalje!!! ...

Sto burnih godina naše tete Berte Milivončić

30. lipnja 2011.
/ / /
Comments Closed
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

SLIKA: Gospođe Bernardica Milivončić i Marija Kužatko 2011. godine na Čiovu

Ova godina je u znaku obilježavanja i proslavljanja stote godišnjice rođenja naše tete Berte, kako je iz milja zovemo.

Rođena je u Varešu 12. veljače 1911 god., koji je jako voljela, no život je odredio drugačiji put. Još u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, njezin muž, intelektualac i profesor je kao Hrvat upućen u selo gdje je preuzeo ulogu seoskog učitelja. Tako je počeo njihov trnoviti životni put.

U lijepom , skladnom, katoličkom braku dobili su dva sina Krešimira, Braniboja i danas su obojica također intelektualci.
1941. god. se vračaju se u svoj voljeni Vareš. No 1945. dolaskom nove vlasti odmah nakon oslobođenju njezinog supruga Vinka pozivaju na informativni razgovor koji traje do danas. Naša teta Berta ostaje s svoja dva sina ali se ne miri s nestankom svog voljenog supruga i oca svoje maloljetne djece i započinje potragu. Obilazila je naša teta Berta zatvore i ustanove Titove Jugoslavije. Odgovor je uvijek bio isti »Nalazi se u nekom od logora«, gdje su smješteni zarobljeni učesnici križnih puta.

I tako naša teta Berta obilazi redom logore dok je djecu čuvaju sestre. Kad se već dobro nahodala rekoše njoj »Ma on ti je pobjegao u križare« i tako naša neumorna teta Berta nastavi tragati. Nije još dugo tragala jer sada i nju optužiše da pomaže »križare« i osudiše je na višegodišnju robiju koju izdržla u Sarajevu. Naša teta Berta je znala lijepo šiti što joj je tijekom robije pomoglo jer su njoj u zatvor donosile na šivanje mnoge drugarice tadašnjih rukovodioca. Vrijeme prolazi i naša teta Berta dođe svojoj kuči i ponovno ugleda i zagrli svoje sinove Krešimira i Branimira kao i svoje sestre koje su pazile njezine sinove.

Djeca su rasla i počela studirati, stariji sin medicinu, a mlađi strojarstvo.

Teti Berti sreća nije suđena i već 1959. godine sina Krešimira, koji je bio apsolvent na medicini, UDBA odvodi i zatvara u isti zatvor gdije je godine provodila i njegova mama.
U Sarajevskom centralnom zatvoru (CZ), nakon završene istrage, gdje mu ništa nije dokazano, osuđuju ga na administrativnu kaznu od dvije godine tz. »UPUČIVANJE U ODREĐENO MIJESTO BORAVKA« To mjesto bio je Otok Sveti Grgur ili poznatiji kao Hrvatski Gulag.

Ondje sam se upoznao dr. Krešimira Mlivončića i njegovu mamu koju sam prvi put vidio na daljinu tijekom jednog posjeta. Robija nas je sve upoznala i zbližila. Hvala Bogu sada smo kao jedna velika obitelj. Teta Berta je sa svojim sinovima obilazila mnoga grobišta Hrvata, polagala cvijeće i palila svijeće jer nije znala gdje je njezin voljeni muž i otac njezine djece. Kad su obilazili groblja u Sloveniji pozvali su i mene da možemo to zajedno obaviti.

Prije par nekoliko godina primili su informaciju da je Vinko Milivončić, zajedno s većom grupm, odmah nakon odvođenja likvidiran i bačen s Crvene stijene u Kiseljaku kod Sarajevu.

Danas teta Berta živi u Njemačkoj s svojim sinovima, snahama, unučadi i praunučadi. Proslavila je svoj stoti rođendan okružena ljubavlju najdražih, a zatim došla zapaliti svijeću u Kiseljak. Nakon toga otišla je nastaviti s svojim prijateljima slaviti svoj rođendan na Čiovo gdje je posjećuju mnogi prijatelji poput moje supruga Marije.

 

Na Čiovu u lipnju 2011.,

Želimir Kužatko

... Čitaj dalje!!! ...