Author Archives

Otvoreno pismo preživjelog dječaka s križnog puta

14. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed
monografija_zbijeg_10

SLIKA: Civili na križnom putu

Poštovani,

Došlo je proljeće kao i one daleke 1945. godine kada smo na križnim putevima Hrvata hodajući kroz Sloveniju ginuli i ostavljali svoje živote bez obzira na godine, starost i spol. Ta kolona smrti kako je mi nazvasmo nastavljala je svoj put do sljedećeg prigodnog mjesta za masovne likvidacije kao što su kraške jame, napušteni rudnici, obrambeni rovovi, rijeke i jezera a i mnoge udubine u brdima koje su poravnate ljudskim leševima i prekrivene samo s malo zemlje. Ponegdije su žrtve same morale iskopati grobnice, to su bili najčešće Nijemci, koji su te grobnice i zasipali da bi na kraju i sami bili strijeljani da ne ostanu svjedoci.

Ovih dana ponovo se sjećamo svih tih nevinih žrtava i obilježavamo godišnjice zločina komunističke revolucije. Ne to nisu žrtve “komunističke revolucije”, to nisu žrtve “antifašističke borbe”, već su to žrtve planiranih likvidacija klasnih neprijatelja koje se naziva i “druga faza komunističke revolucije”. To je pred kamerom potvrdio partizanski major Zdenko Zavadlav, tadašnji šef OZNE u Mariboru u čijoj blizini, na Pohorju, su vršene likvidacije.

I sam kao sudionik Križnog puta obilazim mnoga mjesta s ciljem da se pomolim i zapalim svijeću za svoje supatnike koji nisu imali sreću preživjeti kao ja. Budući da se održavaju mnoge komemoracije na grobovima žrtava “Hrvatskog križnog puta” u Sloveniji ne mogu šutjeti. Kao desetogodišnji dječak prošao sam taj “Hrvatski križni put” i morao puno toga podnijeti kako bih mogao vidjeti i preživjeti.

... Čitaj dalje!!! ...

Stoljeće (još) jedne Varešanke – Bertin stoti rođendan

23. srpnja 2011.
/ / /
Comments Closed

Naš mostarski suradnik Augustin Musić dostavio nam je ovu fotografiju vareške obitelji Slugić s Kicelja, snimljenu 1935. godine. Na njoj se nalaze (slijeva nadesno) u trećem redu: Bernardica, Katica, Margareta, Terezija i Jozefina, u drugom redu Anto (fra Vitomir), majka Marica, otac Ivo, te Mijo, i u prvom redu Krešimir i Stanislava. Među živima su Bernardica, Krešimir i Stanka, a Bernardica (Berta) je ovih dana dočekala svoj stoti rođendan! Stoga nam je Musić pribavio poseban prilog o njoj.

vares_pp_se_berta_milivoncic vares_pp_se_obitelj_slugic_1935

Berta je rođena 12. veljače 1911. godine u Varešu, od oca Ive Slugića i majke Marice rođ. Kovačević. Od mirovine koju je stekla radeći u Sarajevu danas živi u gradiću Arolsenu u Njemačkoj sa sinom Branibojem i njegovom obitelji. I stariji sin Krešimir također živi u Njemačkoj. Od njih dvojice ima šestero unučadi i sedmero praunučadi.

Njezin je život bio naročito težak u periodu nakon Drugog svjetskog rata pa sve do mirovine. Naime, godine 1945. dolaskom partizana u Vareš njezina muža Vinka Mlivončića odvode prema Kiseljaku i na Crvenim stijenama mu se gubi svaki trag. Svjedoci su kazivali da je sa svojim supatnicima ubijen i bačen u tamošnju jamu. Berta, njezina djeca i rodbina nisu smjeli ni pitati za posmrtne ostatke pok. Vinka. Osim toga, i sama je provela dvije godine u zatvoru bez ikakve presude! I dan danas se vide posljedice toga – ukočeni prsti – pošto su joj ruke bile vezane žicom. Tako žigosanoj, za vrijeme Jugoslavije teško joj je bilo doći do zaposlenja u društvenom sektoru, nego je preživljavala radeći danju i noću uz šivaču mašinu i tako školovala svoja dva sina.

U ove dane kada slavi 100-ti rođendan još je vesela, raspoložena i, nadasve, zdravlje je dobro služi, osim što malo slabije čuje. Inače, svaki dan prelistava dnevni tisak. Prati na televiziji dnevna zbivanja, posebice se zanimajući za Hrvatsku i BiH. Kada su došle demokratske promjene na prostorima Jugoslavije, sjećaju se njezini ukućani, zaplakala je od sreće. U to je vrijeme govorila – hvala Bogu, dočekala sam i ovo: sada mogu umrijeti.

Hvala Bogu koji joj je podario dobro zdravlje da doživi ovaj jubilej i da mi koji smo uz nju možemo svjedočiti.

A. Musić


Prilog objavljen na http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/broj194/194_07.htm

... Čitaj dalje!!! ...

66. godišnjica zločina na Crvenoj stijeni – Za likvidacije nekoliko stotina Hrvata nitko nije odgovarao

16. svibnja 2011.
/ / /
Comments Closed

Nakon što su partizani početkom travnja 1945 godine ušli u Kiseljak i okolna mjesta uslijedili su pozivi za predaju hrvatskih vojnika. Nakon predaje, svi završavaju na Crvenoj stijeni gdje su bez suđenja i prava na obranu likvidirani. Na ovaj način likvidirano je nekoliko stotina Hrvata iz Kiseljaka, Kreševa, Fojnice, Visokog, Vareša, Breze i Busovače..

„Kao dijete sam dolazio ovdje jer tu imamo zemlju. Čuo sam jauke, a onda su došli partizani i rekli mi da bježim jer će i mene ubiti“, ispričao nam je jedan od mještana koji je kao dijete čuvao stoku u blizini Crvene stijene, stratišta na kojemu je život skončalo nekoliko stotina srednjobosanskih Hrvata neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Za njih se i u vrijeme komunizma molilo na zavjetnom mjestu Pod stijenim u neposrednoj blizini, a običaj je ustanovio pokojni fra Stjepan Buljan.

Nakon proteklog rata na samom stratištu, Crvenoj stijeni, podignuta je Spomen ploča stradalima, a na njoj se svakoga svibnja okupljaju obitelji ubijenih. Među njima je i Berta Mlivončić iz Vareša. Na Crvenoj stijeni 1945 ubijen joj je suprug Vinko. Berta je 66 godina udovica, a 12 veljače ove godine napunila je 100-tu. Iako je ušla u drugo stoljeće života, a danas živi u dalekoj Švicarskoj, Berta ne propušta odati počast suprugu svake godine. Pričati međutim nije bila u stanju. Suznih očiju plakala je nad suprugovom sudbinom i činjenicom da je ovaj stravičan zločin i do danas ostao nekažnjen.

A za kažnjavanje zločina koji nikad ne zastarijeva, potrebni su Zakoni te konkretni podaci o žrtvama i ekzekutorima. Na njihovu prikupljanju radi Udruga političkih zatvorenika Kiseljak.

„Dosad smo prikupili imena 226 žrtava. Pretpostavljamo da ih ima preko 600. Nastavljamo s prikupljanjem podataka, a kad završimo sva ćemo imena ispisati na ploči i podići je na Crvenoj stijeni“, kaže Predrag Marković, tajnik Udruge. Osim žrtava, Udruga je napravila iskorak i u prikupljanju imena počinitelja. Od obitelji likvidiranih na Crvenoj stijeni dobili su sljedeća saznanja. Šef zloglasne UDBA-e u Kiseljaku bio je Fojničanin Rešad Dizdarević. U masovnim likvidacijama, prema saznanjima obitelji stradalih, sudjelovali su i Smajo Mandžuka, Tomo Đalto, Sadik Remzo, Ćiro Radić, Rajko Petrović, Anđelko Tvrtković, Ilija Terenac te policajac Esad Mačkić.

„Mi ćemo imena i ostalih žrtava i ekzekutora prikupiti. Ostalo je na državi BiH koja treba donijeti odgovarajuće zakone; Zakon o osudi totalitarnih režima i Zakon o bivšim političkim zatočenicima“, kaže Marković.
Nakon što je BiH prihvatila Rezoluciju o osudi komunističkih zločina, nije se maklo s mrtve točke. Osim konkretnih imena žrtava i počinitelja trebat će dakle donijeti i zakone kako komunistički zločini, pa i onaj na Crvenoj stijeni, ne bi ostali nekažnjeni.

vares_crvena_stijena_artinfo_berta_milivoncic_66_godisnjica_likvidacija

 


Stari članak objavljen na Artinfo.ba, čiji je autor je objavio pod pseudonimom doktor. Budući da članak više nije dostupan na internetu odlučili smo ga objaviti jer je te 2011. gospođa Berta Milivončić slavila svoj 100. rođendan u Švicarskoj

... Čitaj dalje!!! ...
tezno_eshumacija_P8090647

SLIKA: Ekshumacija u Teznom 1999. godine

Ezekiel 37,4: Jahve mi reče: “Prorokuj ovim kostima i reci im: “O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu!”
Ezekiel 37,5: Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: “Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete!
Ezekiel 37,6: Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete – i znat ćete da sam ja Jahve!”
Ezekiel 37,7: I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati.
Ezekiel 37,8: Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.
Ezekiel 37,9: I reče mi: “Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: “Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!”
Ezekiel 37,10: I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge – vojska vrlo, vrlo velika.
Ezekiel 37,11: Reče mi: “Sine čovječji, te kosti – to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: “Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!”
Ezekiel 37,12: Zato prorokuj i reci im. “Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu!

A ove kosti našeg naroda šuškaju i zbore: “Evo nas, da se razotkrije istina i sa svakog mjesta gdje su jame još neotkrivene mi smo svjedoci ljubavi i istine, a vi, živi, tražite počinitelje i skinite šutnju o našoj pravednosti…”

Hrvatski odbor za istraživanje žrtava poraća,

Želimir Kužatko (2001. godine)