Riječju i slikom

Postoji li u Hrvatskoj Jože Dežman?

8. srpnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Jože Dežman, slovenski povjesničar, koji potječe iz komunističke obitelji, je vrlo zanimljiv čovjek. Bio je predsjednik slovenske komisije za rješavanje pitanja prikrivenih grobišta (Komisija Vlade Republike Slovenije za reševanje vprašanj prikritih grobišč) i 2012. je preuzeo dužnost direktora Arhiva Republike Slovenije.

Naime jedan od njegovih stričeva Anton Dežman – Tonček je bio:
– prvoborac
– zapovjednik partizanskog bataljuna
– 1943. zapovjednik grupe VOS za područje Jesenica (VOS je prethodnica OZNE u Sloveniji)
– komandant 2. brigabe KNOJ
– narodni heroj
– general

Anton Dežman – Tonček je dakle jedan od organizatora masovnih likvidacija 45′ u Sloveniji

Zanimljiva je izjava Jože Dežmana 2004. godine za dokumentarac TV Slovenija, autora Jože Možina, Zamolčani – Moč preživetja (hrv. Prešućeni – Snaga preživljavanja):

Jedan stric je poginuo 1942., po njemu sam dobio ime,  drugi, Anton Dežman – Tonček, je kasnije proglašen narodnim herojem i generalom. Tonček je kao odgovoran za partizanske likvidacije ljudi u Gorenjskoj dakao na sebe preuzeo veliki teret. Zbog toga je moj dijalog s poviješću na neki način i razgovor s mojim stričevima. Taj razgovor obuhvaća shvaćanje događaja iz perspektive počinitelja i žrtve, prihvaćanje svog strica kojeg se ne odričem i na neki način znači moju sućut i moje kajanje za njegova djela.

Jože Dežman je prije svega povjesničar i kao nitko od nas nije mogao birati roditelje i ostalu rodbinu. Zbog toga je danas nepoželjan u rodnom mjestu Lesce (slovenski savez antifašističkih boraca – ZZB).

Nikola Ćavar.

 

... Čitaj dalje!!! ...

Što bi trebala raditi komisija za rješavanje pitanja skrivenih grobišta i žrtava likvidacija nakon 2. svj. rata?

4. srpnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Dovoljno je pregledati izvješće komisije Vlade Republike Slovenije o djelovanju od 2005. do 2008. godine. Rezultat njezinog djelovanja je knjiga čiji prijevod je izdalo Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo iz Sarajeva 2010. godine (Obala Maka Dizdara br. 10)

Izvješće komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobišta 2005.-2008.

Budući da je riječ o iznimno malenoj nakladi i činjenici da je riječ o slovenskom dokumentu koji sam i sam financirao plaćanjem poreza Republici Sloveniji vjerujem, da ga moramo učiniti dostupnim većem brojem čitatelja.

Uvjeren sam da je to jedini pravi način na koji ćemo u budućnosti uspjeti zatvoriti poglavlje 2. svjetskog rata i poraća. Na ovaj ili sličan način treba obraditi sva stratišta uključujući i ona s partizanskim predznakom poput Jasenovca, Jadovnog ili pak Kevine jame.

Nisam filofašist, ni filokomunist, već samo želim da moj narod prihvati istinu kakva god ona bila jer samo ona oslobađa. Tek kad to uspijemo, prestati ćemo upotrebljavati u javnom “monologu” neprimjerene etikete. Osobno pozdravljam svaku knjigu koja se bavi 2. svjetskim ratom i poraćem jer knjige su preduvjet za javnu raspravu i sučeljavanje stavova.

Što je rezultat triju hrvatskih vladinih i saborskih komisija? Koliko knjiga i koje knjige su izdane u ime tih komisija?

Nikola Ćavar.

Izvješće odnosno knjiga u cijelosti komisje Vlade Republike Slovenije:

00.pdf 01.pdf 02.pdf 03.pdf 04.pdf 05.pdf
06.pdf 07.pdf 08.pdf 09.pdf 10.pdf
... Čitaj dalje!!! ...

Koliko hrvatskih vojnika pobijenih 1945. krije šuma Tezanski gozd? (Vijesnik, 15. svibanj 1999)

3. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Slovenski partizani su priznali likvidaciju 2.000 ljudi, a Želimir Kužatko tvrdi da podzemlje šume, koju su partizani zasadili nakon rata, krije ostatke i do 70.000 ljudi / Od početka travnja, kad se pri gradnji mariborske zaobilaznice naišlo na ljudske kosti, iskopani su ostaci već 370 ljudi/ Žrtve su uglavnom muškarci od 20 do 50 godina starosti pobijeni poslije Drugoga svjetskog rata/ Na oko 20 posto iskopanih lubanja pronađeni su tragovi rana na potiljku, kaže dr. Borut Štefanič

TEZANSKI GOZD/MARIBOR, 14. svibnja – Od 7. travnja, kad se gradnjom mariborske zaobilaznice naišlo na kosti ubijenih nakon Drugoga svjetskog rata, do četvrtka, 13. svibnja slovenske su stručne službe iskopale ostatke već 370 ljudi. Prema riječima Ivana Novaka, istražnog suca Okružnog suda u Mariboru, žrtve su uglavnom muškarci od 20 do 50 godina starosti, te poneka žena, dok djece, barem zasad, nema. Podatak koji je novinarima Vjesnika iznio dr. Borut Štefanič, sudski vještak, dovoljno govori: »Na oko 20 posto iskopanih lubanja pronađene su likvidacijske rane u predjelu potiljka! Partizani očevidno ništa nisu htjeli prepustiti slučaju, te su one za koje se sumnjalo da su poslije strijeljanja još bili živi, dodatno upucavali hicem u potiljak«.

Koliko tajni još uvijek krije gusta šuma Tezanski gozd, na samome ulazu u Maribor, neposredno pored gradskog »pokopališča«? Želimir Kužatko, član Odbora za istraživanje i obilježavanje žrtava poraća u Sloveniji, koji svaki drugi dan pohodi radove na iskopavanju ubijenih u Tezanskom gozdu, smatra da podzemlje šume, koju su partizani zasadili poslije Drugoga svjetskog rata, krije ostatke 60-70.000 ljudi!

Kužatko ističe »slovensku korektnost u iskapanju«, a na pitanje koliko vremena će sve to trajati, jer radovi na izgradnji mariborske zaobilaznice trenutno »miruju«, prenosi »slovenski odgovor« koji se, otprilike, svodi na »obećanje« da će se kopati nekih sedamdesetak, »a ako se i dalje budu otkrivali kosturi, nastavit će se dokle god bude trebalo«. »Njima je u svakome slučaju cilj da ispod trase buduće ceste ne budu kosti«, tvrdi Kužatko.

Slovenski partizani su priznali likvidaciju 2.000 ljudi, no, prema Kužatkovim riječima, »broj, ali i način ubojstva, strijeljanjem, ne poklapaju se s njihovim priznanjem, što upućuje na potrebu početka radova na dodatnim lokacijama koje bi umnogome razotkrile stvarne dimenzije hrvatskoga križnog puta«. U izdanju slovenskoga »Društva prešućenih grobova«, kojeg je Kužatko član, prošle godine je objavljena knjiga u kojoj su nabrojena 194 grobišta. Primjerice, prema njegovim riječima, »temelji hale C, aluminijskog kombinata u Kidričevu, podignuti su na mjestu na kojem je ubijeno 10.000 Hrvata«. Glavnim egzekutorom Kužatko proglašava partizanskog generala Kostu Nađa »i njegove Bugare«, čemu je i osobno, kao suvremenik tih događanja, svjedočio. U tome kontekstu, kao izvrstan tumač jezivosti 30-metarskog jarka u kojem se iskapa, Kužatko pojašnjava: »Primijetili ste da Slovenci još uvijek nisu naišli ni na jedan ostatak vojničke odore. Znate li zašto? E, prije strijeljanja, svi su se morali skinuti do kraja, da bi ih, potom, onako gole ubijali, a njihove odore bi u gomili odvodili na paljenje«. Pritom dodaje da je »pancer graben«, odnosno protutenkovski jarak koji su Nijemci izgradili za obranu od partizana, dug oko 2,5 kilometara.

Ivan Novak kaže, pak, da je od padina Pohorja pa sve do rijeke Drave čitav niz takvih fortifikacijskih objekata. Protutenkovski jarak u kojem se trenutno vrše iskapanja nazire se tek u podnožju rupe. Naime, vrlo su jasno uočljivi šljunčani obrisi takve vojničke fortifikacije koja je, potom, zatrpana zemljom, a zemlja zasađena šumom koja se u ovih pedeset godina zgusnula do neprohodnosti. Cijeli taj prostor, naime, bio je u »jugoslavenskom razdoblju« zabranjena zona, ograđena bodljikavom žicom, a zbog vlastitih grijehova, državni moćnici nisu više od 20 godina dopuštali početak gradnje mariborske zaobilaznice, za koju je projekt napravljen još prije 25 godina!

Posljednjih mjesec dana, međutim, radovi još uvijek »stoje«, ali se, na dubini od jednog do tri metra, gotovo svakodnevno napreduje »produljavanjem jarka« za dva i pol tri metra. »Dnevni ritam nam je ‘sklapanje’ 30 leševa«, pojašnjava dr. Borut Štefanič, jedan od dvojice sudskih vještaka koji su u stručnoj ekipi koja izvodi radove. S njima je već spomenuti istražni sudac Okružnoga suda u Mariboru, jedan kriminalist, jedan kriminalistički tehničar, te radnici mariborskoga pogrebnog poduzeća. Radno vrijeme iskopavanja »diktiraju« meteorološka prognoza i dnevno svjetlo, a radovi traju od osam do 17,30 sati. Poslije toga cijeli se prostor ograđuje visokom žičanom ogradom, dodatno prekrivenom crnom plastikom. Policija sve čuva u smjenama, uz pojačani ritam dodatnih ophodnji koje tijekom noći u više navrata posjećuju Tezanski gozd.

Tijekom boravka Vjesnikove novinarske ekipe na mjestu iskapanja hrvatskih poratnih žrtava, velika kiša je nakratko bila prekinula radove, te sve uposlene prisilila na odmor u improviziranom šatoru. Jarak je pružao jezivu sliku – iz rubova su stršile gusto zbijene kosti, dok se na dnu nazirao gotovo kompletan kostur, sudski vještaci kažu, »sredovječnoga čovjeka«. Ponad jarka, ispod crnih vrećica ležali su ostaci tog dana iskopanih žrtava, a zabodeni štapići s vidno istaknutim brojevima iznad tih vrećica označavali su koliko je metara već iskopano. Do četvrtka, 13. svibnja, od početnog je otkrića jarak »napredovao« po 25 metara s obje strane, otkrivši u svojoj utrobi kosture oko 370 žrtava poslijeratne likvidacije, za koje se sumnja da nisu svi Hrvati, već da ima i četnika, balista…

Željko Garmaz

KOMENTAR:

Riječ je o članku koji je bio objavljen u Vijesniku 15. svibnja 1999 u vrijeme eshumacija u Teznom. Na žalost Vijesnikov arhiv nije više dostupan zbog poznate hrvatske privatizacijske priče.

... Čitaj dalje!!! ...

Maribor – Grobište u Tezenskoj šumi

3. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Kod Bleiburga zarobljenu hrvatsku vojsku i civile Jugoslovenska armija je odvela do Maribora. Nekoliko tisuća (točan broj nije poznat) je ubijeno u protutenskovskom rovu  u Tezenskoj šumi a preostale natjerala na “križni put” u druge jugoslovenske republike.

Između 7. travnja i 22. lipnja 1990. u vrijeme gradnje autoceste otkopano je 70 m nekadašnjeg od 4 do 6 m širokog i do 3,5 m dubokog protutenkovskog rova.

tezno_eshumacije_snimak_iz_zraka

SLIKA – Snimak mjesta iskopa iz zraka (ekshumacija 1999.)

... Čitaj dalje!!! ...

Alojzij Pavel Florjančič: POVOJNA GROBIŠČA V CRNGROBU (hrvatski jezik)

1. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Alojzij Pavel Florjančič
POSLJERATNA GROBIŠTA U CRNGROBU[1]

Slovenija ostaje među rjetkim evropskim državama,
u kojima broj svih žrtava Drugog svjestskog rata
i zbog njega još nije konačno određeno.
M. Šorn, T. Tominšek Rihtar[2].

Sažetak

Na području Škofja Loke je dosad evidentirano dvanaest masovnih grobišta posljeratnih likvidacija bez suđenja. Od svih njih je samo djelomično istražen komplesk grobnica u Crngrobu. On se nalazi  u Balantovem smrečju (Balantova šuma smreka), blizu Rdečega znamenja (Crveno obilježje) uz cestu koja vodi od hodočasniške crkve Marijinoga navještenja prema Škofja Loci. V četiri zatrpana krška ponora i u više iskopanih jama ili zatrpanih udubina se nalazi za sada još neodređen broj posmrtnih ostataka. Dio njih pripada skupini visokih dužnosnika međuratne hrvatske vlade i vojske koja je brojila nekoliko desetaka članova i njihovih obitelji koje su engleske vojne okupacijske vlasti u Avstriji 18. 5. 1945. vratile jugoslovenskim vlastima u Podrožci (Rosenbach). S njima je bio od 20. do 25. svibnja 1945. likvidiran veći broj hrvatskih civilnih izbjegloca, koji su bili 8. 5. 1945 uhvaćeni na Jesenicama. Pretpostavlja se da su među žrtvama u Crngrobu i hrvatski izbjeglice iz drugih konvoja kao na primjer oni koje su Englezi predali našim vlastima 20. odnosno 21. svibnja 1945. Dogođajima krajem svibnja u Crngrobu pripisuje se i grobište Matjažev brezen ili Flančnk na lokaciji Za Golobež iznad susjednog sela Pevno.

Posljeratne likvidacije uhvaćenih ratnih izbjeglica i repatriranih osoba u Crngrobu svrstava se među najveće jednokratne masovne smrti (op. a. nikad nije bilo ubijeno toliko ljudi u tako kratkom vremenu) na području Škofja Loke u njezinoj povjesti.

Okoliš grobišta u Balantovem smrečju se formalno počeo uređivati 1991. godine da bi 2001. godine bilo označeno s četiri velika drvena križa na betonskim postoljima.
U članku su opisana spomenuta grobišta i s njima povezani događaji. Naš rad odnosno istraživanje smo usmjerili prema rekonstrukciji tedašnjih događanja i djelomično prema ocjeni broja žrtava koja može biti polazište za dalnja istraživanja. Također je predložen i način konačnog uređenja kompleksa grobišta u Crngrobu.

... Čitaj dalje!!! ...

Uredba o zaštiti neuređenih grobišta i grobova vojnih i posljeratnih žrtava (Škofja Loka)

31. svibnja 2016.
/ / /
Comments Closed

HRVATSKI

122. Uredba o zaštiti neuređenih grobišta i grobova vojnih i posljeratnih žrtava (Škofja Loka), stranica 133.

Na osnovu 7. člana uredbe o organizaciji i radu općinske skupštine (Uradni vestnik Gorenjske, broj 14/89) je Skupština općine Škofja Loka na sjednicama društvenopolitičkog vijeća, vijeća udruženog rada i vijeća mjesnih zajednica danom 24.6.1991 usvojila:

UREDBA
o zaštiti neuređenih grobišta i grobova vojnih i posljeratnih žrtava

1. članak

Dosad nepoznata vojna i posljeratna grobišta su pod zaštitom općine Škofja Loka i nedodirljiva su.

... Čitaj dalje!!! ...

Zahvala Jasenke Polić Biliško nakon hodočašća u Crngrob 2014. godine

25. svibnja 2014.
/ / /
Comments Closed

Već trinaestu godinu dolaze hodočasnici iz Hrvatske u raskošnu crkvu iz 1250.g. Marijina uznesenja u Crngrobu kraj Škofje Loke u Sloveniji, na spomen misu za Hrvate civile, žrtve komunističke ideologije i partizanskog pokolja, nakon završetka II svjetskog rata, u miru.. To malo mjesto simboličnog imena crni grob, prije 68 godine uistinu je za mnoge Hrvate postao crni grob, zadnja postaja njihovog životnog križnog puta. Ovdje su, iako mnogi još djeca, nakon zarobljavanja opljačkani, mučeni i usmrćeni bez suda i suđenja i to tijekom svibnja i lipnja 1945., dakle nakon što je rat već završio…..

... Čitaj dalje!!! ...

Bleiburg bez pokroviteljstva Sabora RH – 14.05.2011

14. svibnja 2011.
/ / /
Comments Closed

Da li ovakva izjava povećava “koalicijski potencijal”? Kad je čovjek principijelan onda se ne može svima svidjeti. Kad te svi hvale, to je dobar pokazatelj, da si pogriješio, jer onaj pravi put je uvijek trnovit.

Odnos političara prema žrtvama DSR i poraća svodi se na jeftini populizam i licemjerje gdje su zbog očekivanog mandata u pravilu spremni koalirati i s crnim đavlom ne bi li još 4 godine bili što bliže vatri.

“Politička korektnost” se najljepše odražava u našem odnosu prema žrtvama komunističkog terora koje smo svjesno izbrisali iz popisa državljana i za koje ne vrijede isti zakoni kao i za sve ostale.

Nikola Ćavar.

... Čitaj dalje!!! ...

Maribor – Hrvatska Hirošima

9. srpnja 2007.
/ / /
Comments Closed

Rano u jutro sam se uputio prema Mariboru gdje započinjemo sondažu “pancer grabna” kako ga u Sloveniji zovu. Dok se vozim upalim radio i zamislite što čujem? Na radiu je prijenos spomen mise za žrtve Hirošime i Nagasakija. Kakva koincidencija? Danas je 8.7. 2007. god. i na taj dan 1945. je bačena prva atomska bomba i baš na taj dan mi započinjemo istraživanje najveće europske grobnice koju ja nazivam Europska Hirošima.

To je dan kada se cjeli svijet podsjeća na najveću strahotu II. svjetskog rata, dan kad je bačena prva atomska bomba na Hirošimu i Nagasaki. Bilo je to 1945. god. i posljedice su poznate. I danas dok se u svijetu održavaju komemoracije u spomen na prve žrtve atomske bombe u Mariboru u protuoklopnim jarcima iz drugog svjetskog rata u po zločinu poznatom Tezenskom gozdu započinje istraživanje – sondaža te najveće i dobro skrivene istine o masovnim grobnicama.

... Čitaj dalje!!! ...