Poslijednje objave

dr. Mitja Ferenc: Interaktivna karta prikrivenih grobišta u Republici Sloveniji (2009.)

9. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Izvor: Služba za vojna grobišča, Ministrstvo za delo, družino in socialne zadeve Republike Slovenije
Datum: prosinac 2009.

Podatci o prikrivenim vojnim grobištima su popis, koji je na osnovu ugovora s Ministrstvom za rad, obitelj i socialnu skrb i u suradnji s Ministarstvom kulture Republike Slovenije, pripremio prof. dr. Mitja Ferenc.

http://www.geopedia.si/?params=L7387#T105_L7387_x499072_y112072_s9_b4

... Čitaj dalje!!! ...

Huda jama – Zašto smetaju svjedoci?

8. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Čitajući korespondenciju između g. Štrovsa i inž. Alića ne mogu se oteti dojmu da zbog izostanka države pojedinci nastoje na svaki način dobiti primat i s tim ekskluzivno pravo na objavljivanje materijala.  Da takvo pravo za njih bez dvojbe znači i ekonomsku korist.

Naime pojedinci, da bi mogli manipulirati, vođeni svojim privatnim interesima, nastoje učiniti sve da bi diskreditirali stvarne svjedoke. Inž. Mehmedalija Alić  je časan čovjeku koji je svjedok svih događanja tijekom ekshumacije u Hudoj u kojima je aktivno sudjelovao. On je također, odnosno njegova obiteljska priča, i poveznica između Srebrenice i Hude jame (Kamenjar).

Zato vam želim pokazati dio korespondencije između inž. Mehmedalije Alića i Marka Štrovsa koju sam preveo. Ispod možete pronaći slike gdina. Kužatka i gdina. Alića i izvorni slovenski tekst. Gospodin Kužatko mi je potvrdio da gdin. Alić govori istinu.

Također se s razlogom postavlja pitanje tko i zbog čega je stvorio Društvo “Huda jama”? Da li je riječ o istim ljudima koje spominje inž. Alić? istraživanje grobišta ne smije i ne može biti prepušteno samo društvima odnosno nevladinim organizacijama i pojedincima. Istraživanja grobišta je i mora biti obaveza državnih institucija i mora biti financirano javnim novcem jer to je jedini način da se izbjegne skupljanje donacija koje u pravilu znače izostanak bilo kakve kontrole nad njihovom potrošnjom.

Nikola Ćavar.


HRVATSKI TEKST


Marko Štrovs – 27. ožujak 2015 06:32

Mehmedalija Alić je bio cijelo vrijeme iskopavanja u Barbarinom rovu kao zaposlenik i predradnik ondje angažiranih radnika RTH koji je izvodio radove. Ključne faze iskopavanja: proboj prvog zida i osiguranje dostupa do grobišta nakon proboja svih pregrada i nasipanja su obavili jamarski spasioci pod vodstvom Zajca. Kao predstavnik RTH je djelovao mag. Gorazd Hafner, nadzornik u ime vlasnika odnosno korisnika prostora u jami inž. Ivan Kenda.  Ugovor o iskopavanju je potpisao Jože Dežman, ja sam bio tijekom obavljanja radova prisutan kao vođa Službe za vojna grobišta.

Mehmedalija Alić – 29. svibanj 2015 14:49

Čestitam g. Marko (Štrovs) na detaljnom stručnom izvješću ????. Neka vam Bog pomogne, na žalost ja vam ne mogu više. Može se primjetiti da posjedujete političko iskustvo i da vapite za ordenima. Ja sam zadovoljan, ako mi već ne možete reći riječ hvala, ako me pustite na miru. Ja sam samo jednostavan čovjek i rudar koji je časno obavio svoju zadaću i koji vama i vama sličnima niti želim niti jesam u bilo čemu konkurencija i prijetnja. Vama prepuštam sve zasluge jer vidim da imate mnogo teškoća kad se spomene moje ime. O kakvim spasiocima i Zečevima (Zajc prezime znači zec) brbljate? Da li je vaš veliki poslovni partner (predstavnik RTH i mag. Gorazd Hafner, bilo kada u tri godine, zakoračio bar jedan metar u rudarsko okno? Molim vas pustite me na miru jer sam nakon Hude jame, zbog vama sličnih, doživio najveću nepravdu koja mi se dogodila u životu. Nadam se, da mi ne će nikad trebati otkriti razloge i svu prljavštinu koja mi se dogodila jer bi se slovenska javnost više zgrozila nego kod otkrića Hude jame. Molim vas ostavite me na miru. Usmjerite svoju nadarenost i svoju stručnost i tako dostojno završite radnje u grobištu i ne stvarajte nepotrebni cirkus. Vjerujem da će jednog dana i taj dio sakrivene istine o nečasnim djelima kod otkrivanja žrtava u Hudoj jami (mislim na vaš krug navedenih suradnika i junaka ???)  isplivati na površinu kao na isti način kao što se nisu mogle sakriti žrtve u Hudoj jami.

Sretno!
Mehmedalija Alić

... Čitaj dalje!!! ...

Maribor – Tezno – Slike sondaže 2008. godine

5. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Objavljene slike su zabilježene tijekom ekshumacije 1999. godine u Teznom. Na slikama se nalaze gdin. Želimir Kužtko, gdin. Bože Vukušić i drugi.  Izvor slika: Arhiv gdina. Želimira Kužatka

... Čitaj dalje!!! ...

Koliko hrvatskih vojnika pobijenih 1945. krije šuma Tezanski gozd? (Vijesnik, 15. svibanj 1999)

3. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Slovenski partizani su priznali likvidaciju 2.000 ljudi, a Želimir Kužatko tvrdi da podzemlje šume, koju su partizani zasadili nakon rata, krije ostatke i do 70.000 ljudi / Od početka travnja, kad se pri gradnji mariborske zaobilaznice naišlo na ljudske kosti, iskopani su ostaci već 370 ljudi/ Žrtve su uglavnom muškarci od 20 do 50 godina starosti pobijeni poslije Drugoga svjetskog rata/ Na oko 20 posto iskopanih lubanja pronađeni su tragovi rana na potiljku, kaže dr. Borut Štefanič

TEZANSKI GOZD/MARIBOR, 14. svibnja – Od 7. travnja, kad se gradnjom mariborske zaobilaznice naišlo na kosti ubijenih nakon Drugoga svjetskog rata, do četvrtka, 13. svibnja slovenske su stručne službe iskopale ostatke već 370 ljudi. Prema riječima Ivana Novaka, istražnog suca Okružnog suda u Mariboru, žrtve su uglavnom muškarci od 20 do 50 godina starosti, te poneka žena, dok djece, barem zasad, nema. Podatak koji je novinarima Vjesnika iznio dr. Borut Štefanič, sudski vještak, dovoljno govori: »Na oko 20 posto iskopanih lubanja pronađene su likvidacijske rane u predjelu potiljka! Partizani očevidno ništa nisu htjeli prepustiti slučaju, te su one za koje se sumnjalo da su poslije strijeljanja još bili živi, dodatno upucavali hicem u potiljak«.

Koliko tajni još uvijek krije gusta šuma Tezanski gozd, na samome ulazu u Maribor, neposredno pored gradskog »pokopališča«? Želimir Kužatko, član Odbora za istraživanje i obilježavanje žrtava poraća u Sloveniji, koji svaki drugi dan pohodi radove na iskopavanju ubijenih u Tezanskom gozdu, smatra da podzemlje šume, koju su partizani zasadili poslije Drugoga svjetskog rata, krije ostatke 60-70.000 ljudi!

Kužatko ističe »slovensku korektnost u iskapanju«, a na pitanje koliko vremena će sve to trajati, jer radovi na izgradnji mariborske zaobilaznice trenutno »miruju«, prenosi »slovenski odgovor« koji se, otprilike, svodi na »obećanje« da će se kopati nekih sedamdesetak, »a ako se i dalje budu otkrivali kosturi, nastavit će se dokle god bude trebalo«. »Njima je u svakome slučaju cilj da ispod trase buduće ceste ne budu kosti«, tvrdi Kužatko.

Slovenski partizani su priznali likvidaciju 2.000 ljudi, no, prema Kužatkovim riječima, »broj, ali i način ubojstva, strijeljanjem, ne poklapaju se s njihovim priznanjem, što upućuje na potrebu početka radova na dodatnim lokacijama koje bi umnogome razotkrile stvarne dimenzije hrvatskoga križnog puta«. U izdanju slovenskoga »Društva prešućenih grobova«, kojeg je Kužatko član, prošle godine je objavljena knjiga u kojoj su nabrojena 194 grobišta. Primjerice, prema njegovim riječima, »temelji hale C, aluminijskog kombinata u Kidričevu, podignuti su na mjestu na kojem je ubijeno 10.000 Hrvata«. Glavnim egzekutorom Kužatko proglašava partizanskog generala Kostu Nađa »i njegove Bugare«, čemu je i osobno, kao suvremenik tih događanja, svjedočio. U tome kontekstu, kao izvrstan tumač jezivosti 30-metarskog jarka u kojem se iskapa, Kužatko pojašnjava: »Primijetili ste da Slovenci još uvijek nisu naišli ni na jedan ostatak vojničke odore. Znate li zašto? E, prije strijeljanja, svi su se morali skinuti do kraja, da bi ih, potom, onako gole ubijali, a njihove odore bi u gomili odvodili na paljenje«. Pritom dodaje da je »pancer graben«, odnosno protutenkovski jarak koji su Nijemci izgradili za obranu od partizana, dug oko 2,5 kilometara.

Ivan Novak kaže, pak, da je od padina Pohorja pa sve do rijeke Drave čitav niz takvih fortifikacijskih objekata. Protutenkovski jarak u kojem se trenutno vrše iskapanja nazire se tek u podnožju rupe. Naime, vrlo su jasno uočljivi šljunčani obrisi takve vojničke fortifikacije koja je, potom, zatrpana zemljom, a zemlja zasađena šumom koja se u ovih pedeset godina zgusnula do neprohodnosti. Cijeli taj prostor, naime, bio je u »jugoslavenskom razdoblju« zabranjena zona, ograđena bodljikavom žicom, a zbog vlastitih grijehova, državni moćnici nisu više od 20 godina dopuštali početak gradnje mariborske zaobilaznice, za koju je projekt napravljen još prije 25 godina!

Posljednjih mjesec dana, međutim, radovi još uvijek »stoje«, ali se, na dubini od jednog do tri metra, gotovo svakodnevno napreduje »produljavanjem jarka« za dva i pol tri metra. »Dnevni ritam nam je ‘sklapanje’ 30 leševa«, pojašnjava dr. Borut Štefanič, jedan od dvojice sudskih vještaka koji su u stručnoj ekipi koja izvodi radove. S njima je već spomenuti istražni sudac Okružnoga suda u Mariboru, jedan kriminalist, jedan kriminalistički tehničar, te radnici mariborskoga pogrebnog poduzeća. Radno vrijeme iskopavanja »diktiraju« meteorološka prognoza i dnevno svjetlo, a radovi traju od osam do 17,30 sati. Poslije toga cijeli se prostor ograđuje visokom žičanom ogradom, dodatno prekrivenom crnom plastikom. Policija sve čuva u smjenama, uz pojačani ritam dodatnih ophodnji koje tijekom noći u više navrata posjećuju Tezanski gozd.

Tijekom boravka Vjesnikove novinarske ekipe na mjestu iskapanja hrvatskih poratnih žrtava, velika kiša je nakratko bila prekinula radove, te sve uposlene prisilila na odmor u improviziranom šatoru. Jarak je pružao jezivu sliku – iz rubova su stršile gusto zbijene kosti, dok se na dnu nazirao gotovo kompletan kostur, sudski vještaci kažu, »sredovječnoga čovjeka«. Ponad jarka, ispod crnih vrećica ležali su ostaci tog dana iskopanih žrtava, a zabodeni štapići s vidno istaknutim brojevima iznad tih vrećica označavali su koliko je metara već iskopano. Do četvrtka, 13. svibnja, od početnog je otkrića jarak »napredovao« po 25 metara s obje strane, otkrivši u svojoj utrobi kosture oko 370 žrtava poslijeratne likvidacije, za koje se sumnja da nisu svi Hrvati, već da ima i četnika, balista…

Željko Garmaz

KOMENTAR:

Riječ je o članku koji je bio objavljen u Vijesniku 15. svibnja 1999 u vrijeme eshumacija u Teznom. Na žalost Vijesnikov arhiv nije više dostupan zbog poznate hrvatske privatizacijske priče.

... Čitaj dalje!!! ...

Maribor – Grobište u Tezenskoj šumi

3. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Kod Bleiburga zarobljenu hrvatsku vojsku i civile Jugoslovenska armija je odvela do Maribora. Nekoliko tisuća (točan broj nije poznat) je ubijeno u protutenskovskom rovu  u Tezenskoj šumi a preostale natjerala na “križni put” u druge jugoslovenske republike.

Između 7. travnja i 22. lipnja 1990. u vrijeme gradnje autoceste otkopano je 70 m nekadašnjeg od 4 do 6 m širokog i do 3,5 m dubokog protutenkovskog rova.

tezno_eshumacije_snimak_iz_zraka

SLIKA – Snimak mjesta iskopa iz zraka (ekshumacija 1999.)

... Čitaj dalje!!! ...

Odnos Republike Hrvatske do svojih ubijenih građana u Sloveniji nakon 1945.

2. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Neratificirani bilateralni sporazum s Republikom Slovenijom

U ime Hrvatske Vlade 2008. godine je kao ministrica Jadranka Kosor potpisala bilateralni Sporazum između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uređenju vojnih groblja kojega je slovenski parlament ratificirao 2012. godine Objava Zakona o ratifikaciji sporazuma između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o o uređenju vojnih grobišta u Uradnom listu RS (BHRUVG)

Po dostupnim podatcima Hrvatski Sabor nikad nije ratificirao bilateralni sporazum s R Slovenijom i tako postavio zakonski okvir i preduvjet za konačno zbrinjavanje posmrtnih ostataka. Umjesto toga je Sabor 2012. usvojio Zakon o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava drugog svjetskog rata i posljeratnog razdoblja koji je stupio na  snagu 01.01.2013. i u kojem zadaje Vladi RH obavezu uspostave i imenovanje članova povjerenstva. Vlada donosi Odluku o povjerenstvu za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava drugog svjetskog rata i groblja posljeratnog razdoblja kojemu se prepušta iniciativu i od kojega se očekuje sudjelovanje u pripremi i provođenju međudržavnih ugovora.

O namjeri tadašnje Vlade ne treba puno dvoumiti jer je evidentna iz samog naziva i sastava povjerenstva. Naime iz popisa predvidjenih na osnovu popisa može primjetiti da su žrtve i njihovi potomci marginalizirani (1 domobranske udruge, 1 Hrvatske biskupske konferencije) a sam naziv povjerenstva govori da je njegov cilj relativizacija zbog njegovog prevelikog djelokruga djelovanja.

... Čitaj dalje!!! ...

Alojzij Pavel Florjančič: POVOJNA GROBIŠČA V CRNGROBU (hrvatski jezik)

1. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Alojzij Pavel Florjančič
POSLJERATNA GROBIŠTA U CRNGROBU[1]

Slovenija ostaje među rjetkim evropskim državama,
u kojima broj svih žrtava Drugog svjestskog rata
i zbog njega još nije konačno određeno.
M. Šorn, T. Tominšek Rihtar[2].

Sažetak

Na području Škofja Loke je dosad evidentirano dvanaest masovnih grobišta posljeratnih likvidacija bez suđenja. Od svih njih je samo djelomično istražen komplesk grobnica u Crngrobu. On se nalazi  u Balantovem smrečju (Balantova šuma smreka), blizu Rdečega znamenja (Crveno obilježje) uz cestu koja vodi od hodočasniške crkve Marijinoga navještenja prema Škofja Loci. V četiri zatrpana krška ponora i u više iskopanih jama ili zatrpanih udubina se nalazi za sada još neodređen broj posmrtnih ostataka. Dio njih pripada skupini visokih dužnosnika međuratne hrvatske vlade i vojske koja je brojila nekoliko desetaka članova i njihovih obitelji koje su engleske vojne okupacijske vlasti u Avstriji 18. 5. 1945. vratile jugoslovenskim vlastima u Podrožci (Rosenbach). S njima je bio od 20. do 25. svibnja 1945. likvidiran veći broj hrvatskih civilnih izbjegloca, koji su bili 8. 5. 1945 uhvaćeni na Jesenicama. Pretpostavlja se da su među žrtvama u Crngrobu i hrvatski izbjeglice iz drugih konvoja kao na primjer oni koje su Englezi predali našim vlastima 20. odnosno 21. svibnja 1945. Dogođajima krajem svibnja u Crngrobu pripisuje se i grobište Matjažev brezen ili Flančnk na lokaciji Za Golobež iznad susjednog sela Pevno.

Posljeratne likvidacije uhvaćenih ratnih izbjeglica i repatriranih osoba u Crngrobu svrstava se među najveće jednokratne masovne smrti (op. a. nikad nije bilo ubijeno toliko ljudi u tako kratkom vremenu) na području Škofja Loke u njezinoj povjesti.

Okoliš grobišta u Balantovem smrečju se formalno počeo uređivati 1991. godine da bi 2001. godine bilo označeno s četiri velika drvena križa na betonskim postoljima.
U članku su opisana spomenuta grobišta i s njima povezani događaji. Naš rad odnosno istraživanje smo usmjerili prema rekonstrukciji tedašnjih događanja i djelomično prema ocjeni broja žrtava koja može biti polazište za dalnja istraživanja. Također je predložen i način konačnog uređenja kompleksa grobišta u Crngrobu.

... Čitaj dalje!!! ...

Uredba o zaštiti neuređenih grobišta i grobova vojnih i posljeratnih žrtava (Škofja Loka)

31. svibnja 2016.
/ / /
Comments Closed

HRVATSKI

122. Uredba o zaštiti neuređenih grobišta i grobova vojnih i posljeratnih žrtava (Škofja Loka), stranica 133.

Na osnovu 7. člana uredbe o organizaciji i radu općinske skupštine (Uradni vestnik Gorenjske, broj 14/89) je Skupština općine Škofja Loka na sjednicama društvenopolitičkog vijeća, vijeća udruženog rada i vijeća mjesnih zajednica danom 24.6.1991 usvojila:

UREDBA
o zaštiti neuređenih grobišta i grobova vojnih i posljeratnih žrtava

1. članak

Dosad nepoznata vojna i posljeratna grobišta su pod zaštitom općine Škofja Loka i nedodirljiva su.

... Čitaj dalje!!! ...

Nikola Ćavar – Zašto sudjelujem?

28. svibnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Dragi čitatelji,

vjerojatno se pitate zašto jedna relativno mlada osoba sudjeluje i kako bi neki poznanici rekli “kopa po kostima” umjesto da gleda u budućnost i sanja o modernoj i uređenoj državi blagostanja. Dakako da su mi mnogi savjetovali da se ne trebam ispostavljati jer takvi prvi stradaju. Željka sam povremeno viđao na misnim slavljima u Ljubljani i ostalim aktivnostima naše katoličke misije ali ga u biti nisam poznavao.

S njim me upoznao zajednički poznanik koji nas je spojio jer je znao da sam ja informatičar i Željku bih mogao pomoći s objavama na internetu. Za mene je bila naša suradnja puna izazova jer sam morao u početku objašnjavati najosnovnije stvari poput pozicije tipaka na tastaturi i slično. Zato sam ponekad pomislio što mije to trebalo i kako da ga odbijem. Drago mi je da da to nisam učinio i iz naše “suradnje” se rodilo prijateljstvo koje traje do danas. Suradnju sam namjerno stavio u navodnike zato jer niti Željku niti meni novac nikad nije bio bitan i sve smo radili i radimo zbog naše želje po svjedočenju istine. Naši zajednički početak je bio također i inat pojedincima koji su nastojali prisvojiti Željkov arhiv.

... Čitaj dalje!!! ...

Alojzij Pavel Florjančič – POVOJNA GROBIŠČA V CRNGROBU

28. svibnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Publikacija koja izlazi jednom godišnje čiji izdavač je Muzejsko društvo Škofja Loka i u kojoj je 2001. izdan izvanredan članak o posljeratnim grobištima u Crngrobu i koji je napisan slovenskim jezikom.

Loški razgledi (Škofja Loka : Muzejsko društvo, 1954-)
Povojna grobišča v Crngrobu / Alojzij Pavel Florjančič

Njegov sadržaj možete vidjeti u originalu na http://www.hawlina.com/teksti/Povojna_grobisca_Crngrob.htm

... Čitaj dalje!!! ...