ekshumacije

Huda jama – Zašto smetaju svjedoci?

8. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Čitajući korespondenciju između g. Štrovsa i inž. Alića ne mogu se oteti dojmu da zbog izostanka države pojedinci nastoje na svaki način dobiti primat i s tim ekskluzivno pravo na objavljivanje materijala.  Da takvo pravo za njih bez dvojbe znači i ekonomsku korist.

Naime pojedinci, da bi mogli manipulirati, vođeni svojim privatnim interesima, nastoje učiniti sve da bi diskreditirali stvarne svjedoke. Inž. Mehmedalija Alić  je časan čovjeku koji je svjedok svih događanja tijekom ekshumacije u Hudoj u kojima je aktivno sudjelovao. On je također, odnosno njegova obiteljska priča, i poveznica između Srebrenice i Hude jame (Kamenjar).

Zato vam želim pokazati dio korespondencije između inž. Mehmedalije Alića i Marka Štrovsa koju sam preveo. Ispod možete pronaći slike gdina. Kužatka i gdina. Alića i izvorni slovenski tekst. Gospodin Kužatko mi je potvrdio da gdin. Alić govori istinu.

Također se s razlogom postavlja pitanje tko i zbog čega je stvorio Društvo “Huda jama”? Da li je riječ o istim ljudima koje spominje inž. Alić? istraživanje grobišta ne smije i ne može biti prepušteno samo društvima odnosno nevladinim organizacijama i pojedincima. Istraživanja grobišta je i mora biti obaveza državnih institucija i mora biti financirano javnim novcem jer to je jedini način da se izbjegne skupljanje donacija koje u pravilu znače izostanak bilo kakve kontrole nad njihovom potrošnjom.

Nikola Ćavar.


HRVATSKI TEKST


Marko Štrovs – 27. ožujak 2015 06:32

Mehmedalija Alić je bio cijelo vrijeme iskopavanja u Barbarinom rovu kao zaposlenik i predradnik ondje angažiranih radnika RTH koji je izvodio radove. Ključne faze iskopavanja: proboj prvog zida i osiguranje dostupa do grobišta nakon proboja svih pregrada i nasipanja su obavili jamarski spasioci pod vodstvom Zajca. Kao predstavnik RTH je djelovao mag. Gorazd Hafner, nadzornik u ime vlasnika odnosno korisnika prostora u jami inž. Ivan Kenda.  Ugovor o iskopavanju je potpisao Jože Dežman, ja sam bio tijekom obavljanja radova prisutan kao vođa Službe za vojna grobišta.

Mehmedalija Alić – 29. svibanj 2015 14:49

Čestitam g. Marko (Štrovs) na detaljnom stručnom izvješću ????. Neka vam Bog pomogne, na žalost ja vam ne mogu više. Može se primjetiti da posjedujete političko iskustvo i da vapite za ordenima. Ja sam zadovoljan, ako mi već ne možete reći riječ hvala, ako me pustite na miru. Ja sam samo jednostavan čovjek i rudar koji je časno obavio svoju zadaću i koji vama i vama sličnima niti želim niti jesam u bilo čemu konkurencija i prijetnja. Vama prepuštam sve zasluge jer vidim da imate mnogo teškoća kad se spomene moje ime. O kakvim spasiocima i Zečevima (Zajc prezime znači zec) brbljate? Da li je vaš veliki poslovni partner (predstavnik RTH i mag. Gorazd Hafner, bilo kada u tri godine, zakoračio bar jedan metar u rudarsko okno? Molim vas pustite me na miru jer sam nakon Hude jame, zbog vama sličnih, doživio najveću nepravdu koja mi se dogodila u životu. Nadam se, da mi ne će nikad trebati otkriti razloge i svu prljavštinu koja mi se dogodila jer bi se slovenska javnost više zgrozila nego kod otkrića Hude jame. Molim vas ostavite me na miru. Usmjerite svoju nadarenost i svoju stručnost i tako dostojno završite radnje u grobištu i ne stvarajte nepotrebni cirkus. Vjerujem da će jednog dana i taj dio sakrivene istine o nečasnim djelima kod otkrivanja žrtava u Hudoj jami (mislim na vaš krug navedenih suradnika i junaka ???)  isplivati na površinu kao na isti način kao što se nisu mogle sakriti žrtve u Hudoj jami.

Sretno!
Mehmedalija Alić

... Čitaj dalje!!! ...

Maribor – Tezno – Slike sondaže 2008. godine

5. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Objavljene slike su zabilježene tijekom ekshumacije 1999. godine u Teznom. Na slikama se nalaze gdin. Želimir Kužtko, gdin. Bože Vukušić i drugi.  Izvor slika: Arhiv gdina. Želimira Kužatka

... Čitaj dalje!!! ...

Koliko hrvatskih vojnika pobijenih 1945. krije šuma Tezanski gozd? (Vijesnik, 15. svibanj 1999)

3. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Slovenski partizani su priznali likvidaciju 2.000 ljudi, a Želimir Kužatko tvrdi da podzemlje šume, koju su partizani zasadili nakon rata, krije ostatke i do 70.000 ljudi / Od početka travnja, kad se pri gradnji mariborske zaobilaznice naišlo na ljudske kosti, iskopani su ostaci već 370 ljudi/ Žrtve su uglavnom muškarci od 20 do 50 godina starosti pobijeni poslije Drugoga svjetskog rata/ Na oko 20 posto iskopanih lubanja pronađeni su tragovi rana na potiljku, kaže dr. Borut Štefanič

TEZANSKI GOZD/MARIBOR, 14. svibnja – Od 7. travnja, kad se gradnjom mariborske zaobilaznice naišlo na kosti ubijenih nakon Drugoga svjetskog rata, do četvrtka, 13. svibnja slovenske su stručne službe iskopale ostatke već 370 ljudi. Prema riječima Ivana Novaka, istražnog suca Okružnog suda u Mariboru, žrtve su uglavnom muškarci od 20 do 50 godina starosti, te poneka žena, dok djece, barem zasad, nema. Podatak koji je novinarima Vjesnika iznio dr. Borut Štefanič, sudski vještak, dovoljno govori: »Na oko 20 posto iskopanih lubanja pronađene su likvidacijske rane u predjelu potiljka! Partizani očevidno ništa nisu htjeli prepustiti slučaju, te su one za koje se sumnjalo da su poslije strijeljanja još bili živi, dodatno upucavali hicem u potiljak«.

Koliko tajni još uvijek krije gusta šuma Tezanski gozd, na samome ulazu u Maribor, neposredno pored gradskog »pokopališča«? Želimir Kužatko, član Odbora za istraživanje i obilježavanje žrtava poraća u Sloveniji, koji svaki drugi dan pohodi radove na iskopavanju ubijenih u Tezanskom gozdu, smatra da podzemlje šume, koju su partizani zasadili poslije Drugoga svjetskog rata, krije ostatke 60-70.000 ljudi!

Kužatko ističe »slovensku korektnost u iskapanju«, a na pitanje koliko vremena će sve to trajati, jer radovi na izgradnji mariborske zaobilaznice trenutno »miruju«, prenosi »slovenski odgovor« koji se, otprilike, svodi na »obećanje« da će se kopati nekih sedamdesetak, »a ako se i dalje budu otkrivali kosturi, nastavit će se dokle god bude trebalo«. »Njima je u svakome slučaju cilj da ispod trase buduće ceste ne budu kosti«, tvrdi Kužatko.

Slovenski partizani su priznali likvidaciju 2.000 ljudi, no, prema Kužatkovim riječima, »broj, ali i način ubojstva, strijeljanjem, ne poklapaju se s njihovim priznanjem, što upućuje na potrebu početka radova na dodatnim lokacijama koje bi umnogome razotkrile stvarne dimenzije hrvatskoga križnog puta«. U izdanju slovenskoga »Društva prešućenih grobova«, kojeg je Kužatko član, prošle godine je objavljena knjiga u kojoj su nabrojena 194 grobišta. Primjerice, prema njegovim riječima, »temelji hale C, aluminijskog kombinata u Kidričevu, podignuti su na mjestu na kojem je ubijeno 10.000 Hrvata«. Glavnim egzekutorom Kužatko proglašava partizanskog generala Kostu Nađa »i njegove Bugare«, čemu je i osobno, kao suvremenik tih događanja, svjedočio. U tome kontekstu, kao izvrstan tumač jezivosti 30-metarskog jarka u kojem se iskapa, Kužatko pojašnjava: »Primijetili ste da Slovenci još uvijek nisu naišli ni na jedan ostatak vojničke odore. Znate li zašto? E, prije strijeljanja, svi su se morali skinuti do kraja, da bi ih, potom, onako gole ubijali, a njihove odore bi u gomili odvodili na paljenje«. Pritom dodaje da je »pancer graben«, odnosno protutenkovski jarak koji su Nijemci izgradili za obranu od partizana, dug oko 2,5 kilometara.

Ivan Novak kaže, pak, da je od padina Pohorja pa sve do rijeke Drave čitav niz takvih fortifikacijskih objekata. Protutenkovski jarak u kojem se trenutno vrše iskapanja nazire se tek u podnožju rupe. Naime, vrlo su jasno uočljivi šljunčani obrisi takve vojničke fortifikacije koja je, potom, zatrpana zemljom, a zemlja zasađena šumom koja se u ovih pedeset godina zgusnula do neprohodnosti. Cijeli taj prostor, naime, bio je u »jugoslavenskom razdoblju« zabranjena zona, ograđena bodljikavom žicom, a zbog vlastitih grijehova, državni moćnici nisu više od 20 godina dopuštali početak gradnje mariborske zaobilaznice, za koju je projekt napravljen još prije 25 godina!

Posljednjih mjesec dana, međutim, radovi još uvijek »stoje«, ali se, na dubini od jednog do tri metra, gotovo svakodnevno napreduje »produljavanjem jarka« za dva i pol tri metra. »Dnevni ritam nam je ‘sklapanje’ 30 leševa«, pojašnjava dr. Borut Štefanič, jedan od dvojice sudskih vještaka koji su u stručnoj ekipi koja izvodi radove. S njima je već spomenuti istražni sudac Okružnoga suda u Mariboru, jedan kriminalist, jedan kriminalistički tehničar, te radnici mariborskoga pogrebnog poduzeća. Radno vrijeme iskopavanja »diktiraju« meteorološka prognoza i dnevno svjetlo, a radovi traju od osam do 17,30 sati. Poslije toga cijeli se prostor ograđuje visokom žičanom ogradom, dodatno prekrivenom crnom plastikom. Policija sve čuva u smjenama, uz pojačani ritam dodatnih ophodnji koje tijekom noći u više navrata posjećuju Tezanski gozd.

Tijekom boravka Vjesnikove novinarske ekipe na mjestu iskapanja hrvatskih poratnih žrtava, velika kiša je nakratko bila prekinula radove, te sve uposlene prisilila na odmor u improviziranom šatoru. Jarak je pružao jezivu sliku – iz rubova su stršile gusto zbijene kosti, dok se na dnu nazirao gotovo kompletan kostur, sudski vještaci kažu, »sredovječnoga čovjeka«. Ponad jarka, ispod crnih vrećica ležali su ostaci tog dana iskopanih žrtava, a zabodeni štapići s vidno istaknutim brojevima iznad tih vrećica označavali su koliko je metara već iskopano. Do četvrtka, 13. svibnja, od početnog je otkrića jarak »napredovao« po 25 metara s obje strane, otkrivši u svojoj utrobi kosture oko 370 žrtava poslijeratne likvidacije, za koje se sumnja da nisu svi Hrvati, već da ima i četnika, balista…

Željko Garmaz

KOMENTAR:

Riječ je o članku koji je bio objavljen u Vijesniku 15. svibnja 1999 u vrijeme eshumacija u Teznom. Na žalost Vijesnikov arhiv nije više dostupan zbog poznate hrvatske privatizacijske priče.

... Čitaj dalje!!! ...

Maribor – Hrvatska Hirošima

9. srpnja 2007.
/ / /
Comments Closed

Rano u jutro sam se uputio prema Mariboru gdje započinjemo sondažu “pancer grabna” kako ga u Sloveniji zovu. Dok se vozim upalim radio i zamislite što čujem? Na radiu je prijenos spomen mise za žrtve Hirošime i Nagasakija. Kakva koincidencija? Danas je 8.7. 2007. god. i na taj dan 1945. je bačena prva atomska bomba i baš na taj dan mi započinjemo istraživanje najveće europske grobnice koju ja nazivam Europska Hirošima.

To je dan kada se cjeli svijet podsjeća na najveću strahotu II. svjetskog rata, dan kad je bačena prva atomska bomba na Hirošimu i Nagasaki. Bilo je to 1945. god. i posljedice su poznate. I danas dok se u svijetu održavaju komemoracije u spomen na prve žrtve atomske bombe u Mariboru u protuoklopnim jarcima iz drugog svjetskog rata u po zločinu poznatom Tezenskom gozdu započinje istraživanje – sondaža te najveće i dobro skrivene istine o masovnim grobnicama.

... Čitaj dalje!!! ...