Roman Ljeljak

Huda jama – Zašto smetaju svjedoci?

8. lipnja 2016.
/ / /
Comments Closed

Čitajući korespondenciju između g. Štrovsa i inž. Alića ne mogu se oteti dojmu da zbog izostanka države pojedinci nastoje na svaki način dobiti primat i s tim ekskluzivno pravo na objavljivanje materijala.  Da takvo pravo za njih bez dvojbe znači i ekonomsku korist.

Naime pojedinci, da bi mogli manipulirati, vođeni svojim privatnim interesima, nastoje učiniti sve da bi diskreditirali stvarne svjedoke. Inž. Mehmedalija Alić  je časan čovjeku koji je svjedok svih događanja tijekom ekshumacije u Hudoj u kojima je aktivno sudjelovao. On je također, odnosno njegova obiteljska priča, i poveznica između Srebrenice i Hude jame (Kamenjar).

Zato vam želim pokazati dio korespondencije između inž. Mehmedalije Alića i Marka Štrovsa koju sam preveo. Ispod možete pronaći slike gdina. Kužatka i gdina. Alića i izvorni slovenski tekst. Gospodin Kužatko mi je potvrdio da gdin. Alić govori istinu.

Također se s razlogom postavlja pitanje tko i zbog čega je stvorio Društvo “Huda jama”? Da li je riječ o istim ljudima koje spominje inž. Alić? istraživanje grobišta ne smije i ne može biti prepušteno samo društvima odnosno nevladinim organizacijama i pojedincima. Istraživanja grobišta je i mora biti obaveza državnih institucija i mora biti financirano javnim novcem jer to je jedini način da se izbjegne skupljanje donacija koje u pravilu znače izostanak bilo kakve kontrole nad njihovom potrošnjom.

Nikola Ćavar.


HRVATSKI TEKST


Marko Štrovs – 27. ožujak 2015 06:32

Mehmedalija Alić je bio cijelo vrijeme iskopavanja u Barbarinom rovu kao zaposlenik i predradnik ondje angažiranih radnika RTH koji je izvodio radove. Ključne faze iskopavanja: proboj prvog zida i osiguranje dostupa do grobišta nakon proboja svih pregrada i nasipanja su obavili jamarski spasioci pod vodstvom Zajca. Kao predstavnik RTH je djelovao mag. Gorazd Hafner, nadzornik u ime vlasnika odnosno korisnika prostora u jami inž. Ivan Kenda.  Ugovor o iskopavanju je potpisao Jože Dežman, ja sam bio tijekom obavljanja radova prisutan kao vođa Službe za vojna grobišta.

Mehmedalija Alić – 29. svibanj 2015 14:49

Čestitam g. Marko (Štrovs) na detaljnom stručnom izvješću ????. Neka vam Bog pomogne, na žalost ja vam ne mogu više. Može se primjetiti da posjedujete političko iskustvo i da vapite za ordenima. Ja sam zadovoljan, ako mi već ne možete reći riječ hvala, ako me pustite na miru. Ja sam samo jednostavan čovjek i rudar koji je časno obavio svoju zadaću i koji vama i vama sličnima niti želim niti jesam u bilo čemu konkurencija i prijetnja. Vama prepuštam sve zasluge jer vidim da imate mnogo teškoća kad se spomene moje ime. O kakvim spasiocima i Zečevima (Zajc prezime znači zec) brbljate? Da li je vaš veliki poslovni partner (predstavnik RTH i mag. Gorazd Hafner, bilo kada u tri godine, zakoračio bar jedan metar u rudarsko okno? Molim vas pustite me na miru jer sam nakon Hude jame, zbog vama sličnih, doživio najveću nepravdu koja mi se dogodila u životu. Nadam se, da mi ne će nikad trebati otkriti razloge i svu prljavštinu koja mi se dogodila jer bi se slovenska javnost više zgrozila nego kod otkrića Hude jame. Molim vas ostavite me na miru. Usmjerite svoju nadarenost i svoju stručnost i tako dostojno završite radnje u grobištu i ne stvarajte nepotrebni cirkus. Vjerujem da će jednog dana i taj dio sakrivene istine o nečasnim djelima kod otkrivanja žrtava u Hudoj jami (mislim na vaš krug navedenih suradnika i junaka ???)  isplivati na površinu kao na isti način kao što se nisu mogle sakriti žrtve u Hudoj jami.

Sretno!
Mehmedalija Alić

... Čitaj dalje!!! ...

Mladina 13 (28.3.2014) – Klemen Košak: Roman Leljak, “samostojni kulturni delavec” (HRVATSKI)

28. ožujka 2014.
/ / /
Comments Closed

Roman Ljeljak, “samostalni radnik u kulturi”

Uzbudljiv život Romana Leljaka, borca protiv zakona o arhivima i arhivskoj građi

mladina-portret-roman-leljak

SLIKA: Roman Leljak i njegov lamborghini diablo u rujnu 1993. U studenom iste godine je automobil u nesreći u potpunosti izgorio.
Leljak je odmah kupio nov automobil iste marke. © Bojan Tomažič

U subotu 6.studenog 1993. godine je u Primorskoj snažno padala kiša. Dvadesetdevetogodišnji Roman Ljeljak koji je s svojim crvenim lamborghini diablom oko podneva vozio po magistralnoj cesti između Divače i Kopra je vozio prebrzo po mokrom kolovozu. Kad je dovezao na Kačiški klanec zanijelo ga u kameni zid (škarpu) i lamborghini se zapalio.

Novine su izvijestile da su osamnaestgodišnju suputnicu teško odzljeđenu odveli u klinički (bolnički) centar ali Leljak danas tvrdi da je bilo ozljeđena tek toliko da je dobila odštetu od osiguranja. “Kad sam je povukao iz zapaljenog vozila da bi oboje ostali živi, napukla joj je ključna kost”, se Leljak dok objašnjava događaj još malo pohvali. Pola milijuna njemačkih maraka vrijedan automobil je potpuno izgorio i Ljeljak od osiguranja nije dobio ništa jer nije bio kasko osiguran.

Tada je bila to jedna od mnogobrojnih vijesti koje su sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća izgradile Ljeljakov glas “poznavatelja ženske ljepote” i “poslovnog čovjeka, koji obično razgovara samo u milijunima DEM”. Danas je drugačije, u životopisu na svojoj internet stranici posljednje 24 godine svoga života kratko opiše samo s nekoliko riječi: “Samostalni radnik u kulturi od 1990. godine.”

Danas je Leljak poznatiji nego prije dva desetljeća i to kao istraživač arhiva koji povremeno diže kaznene prijave protiv nekadašnjih utjecajnih političara, današnjih “stričeva iz pozadine”, i prije svega po tome da u knjigama, na konferencijama za tisak, predavanjima i kao gost u povjerenstava slovenskog parlamenta predstavlja svoje spoznaje o zločinima poslijeratne vlasti i njezinih sigurnosnih organa. Zajedno sa zastupnicom Evom Irgl (SDS) je prvi čovjek kampanje protiv zakona o arhivima i arhivskoj građi.

Deset rečenica dugačak životopis na njegovoj internetskoj stranici doduše započinje s ponosom, s podatkom, da je rođen 21. kolovoza 1964. v hrvatskom Zagorju ocu Rudolfu in majci Milici Belošević, potomcu Stjepana Beloševića, kojemu je 30. siječnja 1635. kralj Ferdinand dodijelio plemićki naziv. Također je napisao da je osnovnu školu završio u Štorama kod Celja, otišao u srednju vojnu školu u Sarajevo i nakon toga u visokoškolski centar na Banjici u Beogradu. S dvadeset godina se zaposlio u Jugoslovenskoj armiji, prvo kao šifrant i nakon toga u njezinoj sigurnosnoj službi.

... Čitaj dalje!!! ...